Pismo Čitateljice za VKladusa.COM: Dokle više ovako?
Sama mi je ova država BiH više počela ići na živce. Kao prvo da kažem da se uopšte ne razumijem u tu našu unutrašnju politiku, niti pratim vijesti jer živim van zemlje gdje sam nekada ugledala dan.
Ja sam izbjegla 1992., početkom rata, imala sam šest godina, a sada živim u Švicarskoj. O Bosni me nije niko ništa učio, znam ono što sam vidjela, čula i što sam se sama za neke stvari interesovala.
Sada ta uvijek jedna te ista priča o nadi da će stvari u Bosni ići na bolje svakom je postala dosadna jer je godinama i godinama uvijek to ista priča. Pa, dolazim na ovaj portal, čitam komentare, za bilo koji članak komentari uvijek isti tj. negativni, ljudi samo kritikuju, bilo o kakvoj stvari da se radi – tu je kritika, kao da se ta naša država BiH ni za šta ne interesuje. Zbog sveg tog pesimizma sam prestala čitati komentare.
Sad želim da spomenem jedan faktor zbog kojeg mislim da država neće dugo ići na bolje. Neki dan mi je sve to prošlo kroz glavu, toliko me je iznerviralo da su mi suze pošle na oči. Evo šta ja vidim svojim očima oko sebe u okolini u kojoj živim i šta to privlači Bosance da se sele van Bosne.
Naši ljudi koji su došli prije ili tokom rata u Švicarsku, uspjeli su se zaposliti u građevini, fabrikama ili kao čistači. Pošto je u ovoj državi srednja klasa važnija, za razliku od drugih zemalja, prosječna plata je (bez ikakve diplome ili specijalizacije) između 3.000 i 4.000 franaka. Za Bosance kao što smo mi, to je nekad bila ekstra plata, jer poslije računa i podmirenja ostalih troškova, može se nešto i na stranu ostaviti. Može se nešto uštedjeti, jer ti naši ljudi nisu znali za neki luksuz, odmor, sport i još neke troškove. Tako da su mogli puno uštedjeti i ulagali su te pare u skupocjena auta, a poslije rata u kuće.
Taj isti narod radi iz godine u godinu s jednom misli – kada će doći ljetni odmor, kada će ponovo krenuti za Bosnu. Znam isto da je naš narod pomogao za vrijeme rata, skupljao se novac, slao se dolje. Sad znam isto da se skupljao novac npr. za džamije, bolesnike. Toliki novac se znao skupiti za džamije, a za napredovanje države kao što su npr. ulaganje u firme i školovanja, ništa.
Ali sada je pitanje – šta dalje?
Njihova djeca završavaju školu. Nažalost, nema ih puno koji se razlikuju od roditelja. Jeste, dobijaju se diplome ali certifikat koji se dobije na kraju treće godine kada se praksa završi je možda jedan nivo iznad roditelja. Tako da smo se slabo zainteresovali za fakultete, više škole jer slika koju smo na početku imali je – lahko zarađene pare. Tu djecu nema niko ni da uputi, da im da primjer. Roditelji umjesto da ulažu novac u djecu, u našu budućnost, novac ulažu u skupocjena auta, u kuće po Bosni (jer nekima nije dovoljna jedna, mada u Švicarskoj žive u pretijesnom stanu). Za 18. rođendan djeci se poklanjaju nova auta. U porodici nema pravila, nema granica.
Sve ove misli su me dovele do pitanja: zašto ne profitiramo od nesreće koja nam se dogodila tako da učimo, studiramo, uzimamo što više od stvari koje su nam ponuđene kao na tanjiru, i na kraju da se vratimo u našu BiH i sa našim znanjem probamo promijeniti stvari, probamo sagraditi državu u kojoj ćemo živjeti u rahatluku.
Jer samo kad pomislim na “odmor u Bosni“, muka mi je! Svo to bogatstvo stranaca potrošeno, taj novac uložen u pogrešne stvari. Svako hoće, očekuje nešto od države, a zauzvrat ništa ne da od sebe!
Dokle ovako?“
S.S, čitateljka iz Švicarske
(VKladusa.COM)
Loading ...
Ovaj komentar je interesantan nazalost jer odgovara stvarnosti
Glasaj za komentar:
0 
0
Prije svega, nije nama rjesenje da nam jos stranci ulazu u i onako napola propalu zemlju. Mi imamo toliko problema, ali rijesenje ni jedno. Nasi penzioneri se pate sa ´ebenih 200, 300KM a nasi politicari zive od 5000KM. Narod samo trpi i suti, sve i da se posalju ogromne pare, a i salju se na osnovu raznih toboze nevladinih organizacija koje uloze samo 10% u obnovu a ostalo se raspodjeli ispod stola. Sada svaka susha, busha, zavrsi fakultet, nema veze sto imaju IQ kao krompir ali zavrsi se fakultet. Sada ima vise pravnika i ekonomista na birou nego radnika sa srednjom skolom
. Sad su jos otkrili da su fakulteti ogromni izvori prihoda pa sad svako selo ima svoj univerzitet. Hvala bogu pa se cak zna i cijena ispita i tome slicno. U Kladusi npr. ljudi koji su uspjesni i dobrostojeci nisu skolovani, dakle fakulteti nisu nikakvo mjerilo znanja. Na fakultetu se uci teorija, a u stvarnom zivotu i na ulici praksa 
. Tvoj tekst je dirljiv jer se interesujes za narod, za nas ali kako promjeniti narod koji ne zeli da se mijenja. Radije pate i gledaju kako se od njih krade a sute. Ako progovore, dobit ce otkaz ili tome slicno. To je ovdje tako. Sto je najgore da se takvi politicari izaberu da vode jednu zemlju. Ama nama treba neko kao Tito, neko sa celicnim mudima ko ce sve budale potrpati na goli otok. Ovako se ne moze dalje. Mladi su prinudjeni ici van zemlje jer im njihova vlastita zemlja ne nudi nista. Cak stovise, nije im u interesu imati mlade pametne ljude jer se boje za svoja radna mjesta. Pa imamo tri predsjedavajuca predsjednika, to dovoljno govori 
koliko smo neodlucni, nemamo svoje vlastito JA i koliko smo marionete idiotskih politicara i vladinih duznosnika.
Glasaj za komentar:
1 
0
bla,bla……..ništa ni sa čim curo draga.Prvo moraš znati da se ne mogu “skupljati pare” tamo negdje vani za neke državne objekte ili za ulaganja već mogu samo svoj novac uložiti u “nešto” a za to nešto treba imati ideju , a ne samo novac.
Inače naš narod se je pretvorio u teške materijaliste i kuka li kuka dok je realna slika u stavri da ni naš grad ni drugi gradovi i sela u Bih nisu NIKAD bolje izgledali,a imali smo jedan rat koji je malo koji grad mimoišao.
To što neko nije zadovoljan da se vozi u golfu 3 i pati za nekim luksuznim autom ili rosvajdnom ogradom u dvorištu je njegova stvar ,pa eno ti brate široko polje evropske unije (sad se moRe tamo i bRez vize)pa opleti po bauštelama i eto za godinu dvije tebe u golfu 5 sa izbačenim laktom kroz prozor
Glasaj za komentar:
1 
0